Isusova kruna - (passiflora)

Isusova kruna - (passiflora)

Isusova kruna je vrtna biljka sa vrlo zanimljivim cvijećem koje cvjeta u toku ljeta.
Ovisno o vrsti passiflore biljka može biti jednogodišnja ili višegodišnja jer neke vrste ne mogu podnijeti hladnoću dok npr. P. Caeruela može podnijeti i temperature do -15 stepeni Celzijusa.
Iako su sve vrste provjereno ljekovite ipak je između ostalih najpriznatija marakuja.

Ljekovitost ovisi o vrsti odnosno količini djelotvornih materija a obično sadrži alfa alanin, apigenin, fruktozu, tirosin, saharozu, valin, vitexin, kumarine, indolne alkaloide, fenolne kiseline ali najvažniji sastojci su flavonoidi, cijanoglikozidi i esencijalna ulja.

Biljka umirujuće djeluje na središnji živčani sustav u slučajevima stresa, napetosti, razdražljivosti,tahikardijama koji su psihogenog uzroka a pomaže i kod neuroza.
Njeno umirujuće djelovanje ipak je najefikasnije za poremećaje sna bez obzira koji su uzroci nesanice.
Često se koristi i kao sredstvo kod odvikavanja od lijekova i odlična je zamjena za sedative kod osoba ovisnih o lijekovima i alkoholu.
Sasvim je sigurna za uzimanje jer ne izaziva ovisnost.
Ne preporučuje se primjena kod trudnica i male djece.

Kruška divlja (pyrus piraster)

Divlja kruška - (pyrus piraster)

Divlja kruška je listopadno drvo visoko do 20 m sa širokom gustom krošnjom i kratkim, dosta pravim masivnim stablom. Listovi su jajasto okruglasti, zašiljeni,tamnozeleni i sjajni, po obodu talasasto naborani i sitno testerasti.
Cvjetovi su bijeli sa crvenkastim prašnim kesicama, pojedinačni ili u grozdastim cvastima.

Divlja kruška sadrži bjelančevine, šećer,skrob, pektin, tanin, silicijsku i fosfornu kiselinu, sluz i balastne tvari.

Ljekovite materije nalaze se u cijeloj biljci,kori,listovima,plodovima,sjemenkama..

Divlja kruška uspješno se koristi kao lijek za upalu bubrega i mokraćnih kanala,snižavanje šećera u krvi.
Služi i za čišćenje organizma,izbacujući štetne materije.
Uspješno se koristi i za liječenje reumatskih oboljenja a u nekim receptima je odlično sredstvo kod liječenja kašlja i promuklosti.

Bundeva - (cucurbita pepo L.)

Bundeva - (cucurbita pepo L.)

Bundeva je jednogodišnja biljka koja ima i do 10 m dugu puzavu stabljiku sa zlatnožutim cvjetovima.
Cvjetovi su smješteni u pazuhu listova te se posebno razvijaju muški i ženski cvjetovi. Listovi su veliki, srcolikog oblika, nepravilno krpasti i vrlo hrapavi.

Bundeva se uzgaja i uspjeva na dubokim i vlažnim zemljištima i sunčanim položajima.

Najljekovitiji  dio biljke je sjeme ili koštice bundeve ali je jako ljekovit i jestivi dio bundeve.

Sadrži dosta masnog ulja a bitni sastojci su i bjelančevine,fitosterin,globulin, edestin, lecitin, šećeri, fitin, smola, enzimi, emulzin,salicilna kiselina kao i brojne mineralne materije od kojih su najvažniji natrij i kremična kiselina.
Bundeva je kao ukusno jelo  pogodna za dijetu i kao lijek za  želudac.

Sjeme pomaže kod liječenja bolesti srca i šećerne bolesti,gihta i reumatizma.
U nekim recepturamama pomaže i kod oboljenjana bubrega i mokraćnog mjehura i drugih oboljenja.

LJEKOVITO BILJE:Čubar-vrijesak vrtni (Satureja Hortensis)

Čubar-vrijesak vrtni (satureja Hortensis)

Bresina, šetraj, vrisak,  čuberica, čubrika, čubrica, čumborak, čupar,
bažulek, vrijesak

Čubar je jednogodišnja  biljka,visine do oko 50 cm., račvastog korjena i uspravne,zeljaste, razgranate grmolike stabljike ,pri dnu drvenaste.
Sitnih je,duguljstih,zelenih listova prošaranih žlijezdma punim eteričnog ulja.
Cvjeta od juna do septembra ružičastim do svjetlo ljubičastim sitnim cvjetovima.
Uzgaja se kao začinska i ljekovita biljka,a često se nalazi i u prirodi gdje raste kao samonikla biljka.
Ova biljka je jako slična nekim srodnicama i po samom nazivu pa često izaziva zabunu te je mnogi često mijenjaju za druge biljke iz porodice vrijesaka.
Najveća zabuna je oko zamjene vrtnog čubra (Satureja hortensis) i primorskog vrijeska-čubra (Satureja montana).
Isto tako,obje ove biljke često se zamijene za obični vrijesak (Calluna vulgaris).

Čubar se uzgaja ko začinska i ljekovita biljka a ukusa je aromatičnog i ljutkastog mirisa nalik biberu.

Sadrži eterično ulje, ugljikohidrate ,celulozu, mineralne materije, proteine i vitamin A.
Dominantna komponenta eteričnog ulja čubra je timol  a značajni su i karvakol i cimol.

U ljekovite svrhe upotrebljava se cijela biljka a sabire se neposredno pred početak cvjetanja i nešto kasnije kad je biljka u punoj cvatnji.

Čubar se u ljekovite svrhe upotrebljava kao sredstvo za ublažavanje crijevnih i želučanih tegoba i grčeva,ublažavanje podražaja na povraćanje te drugih probavnih smetnji.
Povoljno djeluje i reguliše rad jetre i žuči i kao sredstvo za ublažavanje menstrualnih tegoba.
Biljka ima svojstva antispazmolitika, afrodizijaka, astringensa, baktericida, karminativa, ekspektoransa, fungicida, stimulansa pa se koristi u različitim kombinacijama sa drugim biljem i kod drugih stanja i oboljenja gdje pročišćava organizam, ublažava tegobe organa za varenje i disanje,ublažava tegobe kod oboljenja urogenitalnog trakta.
Karakteristično je  jako antiseptičko djelovanje iz eteričnog ulja i njegovo pozitivno antivirusno delovanje u liječenju herpes simplexa tipa 1 i HIV 1.
Ulje čubra inhibira rast Candide albicans.
Čaj od čubra ublažuje žeđ pa se u smjesma sa drugim biljem koristi i kod liječenja dijabetesa gdje se mora uzimati pažljivo i u veoma ograničenim količinama.

LJEKOVITO BILJE: Sikavica (Silybum marianum)

Sikavica (Silybum marianum)

bijeli stričak, gospin trn, divlji artičok, magareća salata, ošljebad, ošebalj, šarena badeljka, bodena neža, sjekavica, šareni čkalj, trn svete Marije, zmijina trava

Sikavica je jednogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice glavočika,izbrazdabne stabljike, crvenih do ljubičastih cvijetnih glavica te duguljastih i perasto sastavljenih,bijelo prošaranih zelenih listova sa oštrim završecima.

Ovu biljku često poistovjećuju sa čičkom jer su vrlo slične ali ipak nisu iste biljke.

Naraste i do dva metra visine i jako je bodljikava.

Sikavica raste u poljima,livadama i na pšnjacima,na ivicama šuma i proplancima.

Bere se od maja do septembra a u ljekovite svrhe koristi se cjela biljka skupa sa korjenom.

Listovi se beru u maju,cvjetovi u junu,julu i avgustu a korijen u septembru i u oktobru.

Sikavica je jedna od najboljih biljaka za zaštitu,regeneraciju i detoksikaciju jetre.

Štiti jetru od razarajućeg djelovanja lijekova te ima moć da iz organizma izbaci hemikalije,alkohol, teške metale itd.

Najvažniji je sastojak prirodnih lijekova za liječenje virusnog hepatitisa,masne jetre, trovanja i ciroze jetre.

Aktivni sastojak iz sikavice je silimarin za koji je dokazano da obnavlja jetrene stanice i potiče njihov rast.

Silimarin povećava nivo glutationa koji je najvažniji antioksidans u jetri.

Silimarin aktivno djeluje i spriječava rast i razvoj stanica raka prostate.

Nekada se ova biljka koristila i kao sredstvo za liječenje zmijskog ugriza.

Sjemenke sikavice koristi se za liječenje žutice,žučnog kamenca,protiv krvarenja, bronhitisa i proširenih vena.

Sikavica se pored navedenog koristi i u različitim smjesama za jačanje organizma, probavnih problema i jako je korisna kod problema sa krvotokom.

Migrena,vrtoglavica,nizak krvni pritisak,umor,alergije,hunjavica,urtikarija i astma još su neka od oboljenja kod kojih ova biljka ima efikasno djelovanje.

Sikavica djeluje poput estrogena te potiče proizvodnju mlijeka kod dojilja i potiče redovit ciklus.

Uzima se u raznim oblicima a najčešće u obliku čajeva i u kombinaciji sa drugim ljekovitim biljkama.

Zbog sadržaja silimarina preporučljivo je kod dužih terapija svako dvije sedmice napraviti pauzu jer se dugotrajnim neprekidnim uzimanjem može izazvati nadutost,mučnina ili proliv. 

S obzirom da ima estrogeno djelovanje ne preporučuje se ženama sa fibroidnim tumorima, rakom maternice,jajnika i dojke. 

Alkoholnu tinkturu sikavice ne bi trebale uzimati osobe sklone uživanju alkohola.

Končara (Filipendula ulmaria)

Končara  Spiraea ulmaria L. (sin.Filipendula ulmaria)
biljni aspirin, končavka, suručica, končara brijestolisna



Končara je bujna,uspravna trajnica koja raste od 0,5 do oko 2  m visine.
Podanak joj je puzav,stabljike su odrvenjele,razgranjene u gornjem dijelu a listovi su neparno perasti sa najviše 5 pari listića (za razliku od Filipendula vulgaris),nazubljeni su,sa gornje strane tamnozeleni a odozdo bjelkasti.

Sredinom ljeta,od juna do septembra na visokim razgranatim stabljikama cvjeta metličastim,bijelim  cvjetovima.
Biljka je ugodnog  mirisa i arome a ukusa oporog i gorkog.
Često se nalazi u skupinama na vlažnim livadama,uz jarke ili na grmovitim mjestima te na riječnim ostrvima ili naplavinama uz tekućice.

U svim dijelovima a posebno u cvjetovima biljka sadrži slobodnu salicilnu kiselinu i različite spojeve salicilne kiseline,aktivne materije koje se između ostalog koriste kod spravljanja aspirina.
Farmakološki značajni aktivni sastojci su flavonoglikozidi,tanini i eterična ulja
s glavnim komponentama salicilaldehidom i metilesterom salicilne kiseline.

U ljekovite svrhe najčešće se koriste cvjetovi i nešto rjeđe listovi i podanak.

Končara se upotrijebljava u narodnoj medicini kod simptoma prehlade zbog antipiretskog i antimikrobnog djelovanja gdje vrlo uspješno djeluje na snižavanje povišene tjelesne temperature.
Koristi se i kao sredstvo koje potiče izlučivanje mokraće,kod reume i gihta.
Ipak najznačajnije korištenje končare u ljekovite svrhe je njena upotreba kod probavnih problema,žgaravice,pojačane želučane kiseline,čira i upale želuca a vrlo je efikasno sredstvo protiv proliva.
Često se kod probavnih problema,u raznim smjesama pored cvjetova koriste listovi i podanak.
U nekim smjesama končara je bitan sastojak za liječenja bolesti bubrega i mokraćnog mjehura.
Cvjetovi se mogu koristiti i u prehrambene svrhe za aromatiziranje slatkih jela ili sokova dajući im miris i aromu nalik bademu.

LJEKOVITO BILJE: Bijela mrtva kopriva (Lamium album)

Bijela mrtva kopriva (Lamium album)  

bela kopriva, medić, mrtva kopriva, pivka, žibrat,žibret

Bijela mrtva kopriva trajna je biljka sa slabo razgranatom do 30 cm visokom  stabljikom obraslom dlačicama.

Vršni su joj listovi s kratkomm peteljkom i šiljastiji su. Cvjetna čaška je zvonolikog oblika,dlakava,zelena,na dnu ljubičaste boje. Cvijetni vjenčić bijele je do prljavo bijele boje.
Posjećuju ga samo bumbari koji su jedini sa svojini dugim rilom u stanju dosegnuti nektar.

Biljka je u početku bez mirisa,kasnije ima nešto neugodan miris a ukusa je oštrog i sluzavog.
Bijela mrtva kopriva cvjeta od maja do avgusta a nekad i do u jesen.
Osim tanina,eteričnog ulja,biljne sluzi,šećera i jednog glikozida još nepoznatog sastava, biljka sadrži i saponin.
Bijela mrtva kopriva ubraja se u saponinske droge gdje saponina ima najvise u korijenu i donjem dijelu biljke a sadržaj se smanjuje prema vrhu i cvjetovima te je zbog toga u ljekovite svrhe najbolje koristiti cijelu biljku skupa sa korjenom.

Često se nalazi duž poljskih puteva,ograda,živica,željezničkih nasipa i na zapuštenim mjestima.

Bijela mrtva kopriva koristi se kod bijelog cvijeta, neredovite menstruacije, a naročito kod preslabih menstrualnih krvarenja.
U te svrhe pije se čaj od cvjetova ili cijele biljke u cvatu a jos bolji učinak ima kad se pomijesa sa vrkutom i kunicom.

Pored toga biljka se koristi u različitim smjesama kao sredstvo za čišćenje krvi,izlučivanje sluzi,smirenje grčeva,protiv upala, kod ekcema,škrofula,malokrvnosti,otečene slezene,podrigivanja,neuredne probave i pritiska u želucu te kod bolesti disajnih puteva i još nekih oboljenja.