LJEKOVITO BILJE: Badem ( Amygdalus communis)

 Badem
AMYGDALUS COMMUNIS


Badem je drvo visoko oko 4 m, dugaljastih, šiljastih, po rubovima nazubljenih listova.
Cvjeta često i u januaru,prije svih drugih voćaka.
Cvjetovi su ružičaste boje a plod je duguljasta koštica s jednom ili rijetko dvije sjemenke sa smeđom kožom koja u toploj vodi omekša i lako se skida s jezgre.
Postoji i gorki badem( Amygdalus amarus) čije je sjeme gorko i otrovan je, a  žvakanjem se osjeća miris po cijanovodičnoj kiselini i benzaldehidu. Ta je vrsta otrovna..

Gorki badem razlikuje se od slatkog (Amygdalus dulcis) samo po tome što u njegovu sjemenu ima heterozida amigdalozida, a u sjemenu ga slatkog badema nema. U slatkom bademu, osim toga, ima više šećera i ulja. Otrovno sjeme gorkog badema smije se upotrebljavati samo u svrhe liječenja, ali i to vrlo oprezno. Sjeme gorkog badema sadrži i do 55% masnog ulja, nešto šećera, oko 25% bjelančevine, zatim amygdalina, sluzi, gume i cijanogenetskog heterozida koji daje gorčinu a najveća ljekovitost je baš u njemu.
S vodom i encimom emulzinom hidrolizira se u cijanovodoničnu kiselinu, benzaldehid i elektronično ulje (Oleum amygdalae amarae aethereum).
Cijanovodična  kiselina je jak otrov, pa je biljka smrtonosno opasna.
Voda gorkih badema (Aqua amygdalarum amarum) je sedativ. Najveća dozvoljena doza badema za odraslog je 6 grama. Bademovo ulje sadrži oko 80% trioleina. Od slatkog badema dobiva se emulsio amygdalarum dulcium, a od bademova ulja emulsio oleosa.

Bere se krajem ljeta kad sjeme potpuno sazri.
Sprema se u ljusci, kao orasi, a kad se želi upotrijebiti, ljuske se razbiju.

Gorki badem ( Amygdalus amarus)u liječenju  se mora  zbog otrovnosti upotrebljavati vrlo oprezno i najčešće pomiješan sa slatkim bademom.
I slaki i gorki badem umiruju bolove.
Mlijeko gorkog badema uzima se protiv groznice, bolesti želuca i crijeva,  umiruje srčane bolove.
Osvježava i opušta u slučaju zamorenih živaca.
Mlijeko se priprema od 6 g slatkog badema, 4 g gorkog badema, 60 g šećera rastvorenog u pola litre hladne vode.
Ne koristi se kao mlijeko slatkog badema zbog otrovnosti,dakle ne pije se u većim količinama poput limunade.

Sjeme slatkog badema   moči se u toploj vodi da se odvoji kožica, zatim se u porculanskoj posudi pomiješa s malo hladne vode  i šećera te se sve skupa izgnječi.
Kad se šećer rastopi, ova smjesa se procijedi  kroz čistu lanenu krpu i pije kao limunada.
Uzima se po jednu veliku žlicu triput dnevno, poslije jela.
Često se pojede po 1 slatki badem dnevno protiv žgaravice i boli želučanog čira.
Ulje slatkog badema blagi je laksans za djecu.