
Tussilago farfara
Drugi nazivi: bjelokopitnjak, konjsko kopito, lepuh, lepuk, podbjelek, podbilj.
Podbjel je trajna biljka s jako razgranatim korijenom i podzemnim izdancima. U proljeće se najprije pojave samo belobaršunaste ljuskaste cvijetne stabljke sa po jednom žutom cvijetnom glavicom,visoke do 15 cm. Za vrijeme cvatnje listovi su još pod zemljom i razvijaju se tek nakon cvjetanja. Listovi su potkovastog oblika s peteljkom i prilegnuti uz zemlju. Listovi i cvjetovi imaju slab miris, a ukus im je gorak i sluzav.
Podbjel raste na glinenom tlu uz potoke, jarke ili nasipe uz obale rijeka i po željezničkim nasipima.
Za lijek se sakuplja cijela biljka bez korjena.
Podbjel spriječava upale a postojeće brzo otklanja. Od izvanrednog je djelovanja za rastvaranje sluzi. Uspješno se primenjuje u liječenju promuklosti, katara ždrijela, bronhitisa, upale porebrice, bronhijalne astme i kod početne tuberkuloze pluća.
Spolja se koristi za obloge kod upale vena, čireva, opekotina, crvenog vjetra i drugih upala i oteklina.
Nema komentara:
Objavi komentar