Larix Europaea
Poznati nazivi: ariševina,gorski mecesan, macesan
Spada u crnogorična stabla, iglice mu otpadaju svake godine u jesen a rastu na zasebnim dugim i tankim izdancima. Iglice su ( njih 20-60 ) povezane u kitice. Stablo dostigne i do 40 metara visine a grane su tanke i pognute a krošnja je šiljastog oblika. Kora je ispucana i crveno smeđe je boje. Mirisni cvjetovi se razvijaju u šišarke koje su nešto manje nego kod ostalih crnogoričnih stabala.
Cvjeta u aprilu i maju a sjeme sazrijeva u oktobru i novembru.
Ariš najviše uspijeva na planinskim područjima. Izrazito brzo raste te je pogodan za sađenje i uzgajanje.
Dijelovi koji se koriste u narodnoj medicini: zeleni češeri u proljeće i početak ljeta, iglice tokom cijele godine, a kora i smola u jesen.
Ljekovita djelovanja: od iglica i češera pripremaju se uvarci, kao kupka pomaže bolesnicima koji su slabi i duševno rastrojeni. Iglice i češere također koristimo kao obloge u liječenju upaljenih rana, prignječenosti i vanjskih čireva.
Kora od ariša pospješuje i tjera na mokrenje, liječi žuticu, reumu u zglobovima, osip, unutarnje čireve te vodenu bolest u začetku. Smola od ariša pomiješana sa medom i vinom čisti bubrežni kamenac, bubrege i mokraćni mjehur, začepljenje jetre i pijesak. Smolu koristimo i za grgljanje kod upale grla.
Nema komentara:
Objavi komentar