LJEKOVITO BILJE:Čubar-vrijesak vrtni (Satureja Hortensis)

Čubar-vrijesak vrtni (satureja Hortensis)

Bresina, šetraj, vrisak,  čuberica, čubrika, čubrica, čumborak, čupar,
bažulek, vrijesak

Čubar je jednogodišnja  biljka,visine do oko 50 cm., račvastog korjena i uspravne,zeljaste, razgranate grmolike stabljike ,pri dnu drvenaste.
Sitnih je,duguljstih,zelenih listova prošaranih žlijezdma punim eteričnog ulja.
Cvjeta od juna do septembra ružičastim do svjetlo ljubičastim sitnim cvjetovima.
Uzgaja se kao začinska i ljekovita biljka,a često se nalazi i u prirodi gdje raste kao samonikla biljka.
Ova biljka je jako slična nekim srodnicama i po samom nazivu pa često izaziva zabunu te je mnogi često mijenjaju za druge biljke iz porodice vrijesaka.
Najveća zabuna je oko zamjene vrtnog čubra (Satureja hortensis) i primorskog vrijeska-čubra (Satureja montana).
Isto tako,obje ove biljke često se zamijene za obični vrijesak (Calluna vulgaris).

Čubar se uzgaja ko začinska i ljekovita biljka a ukusa je aromatičnog i ljutkastog mirisa nalik biberu.

Sadrži eterično ulje, ugljikohidrate ,celulozu, mineralne materije, proteine i vitamin A.
Dominantna komponenta eteričnog ulja čubra je timol  a značajni su i karvakol i cimol.

U ljekovite svrhe upotrebljava se cijela biljka a sabire se neposredno pred početak cvjetanja i nešto kasnije kad je biljka u punoj cvatnji.

Čubar se u ljekovite svrhe upotrebljava kao sredstvo za ublažavanje crijevnih i želučanih tegoba i grčeva,ublažavanje podražaja na povraćanje te drugih probavnih smetnji.
Povoljno djeluje i reguliše rad jetre i žuči i kao sredstvo za ublažavanje menstrualnih tegoba.
Biljka ima svojstva antispazmolitika, afrodizijaka, astringensa, baktericida, karminativa, ekspektoransa, fungicida, stimulansa pa se koristi u različitim kombinacijama sa drugim biljem i kod drugih stanja i oboljenja gdje pročišćava organizam, ublažava tegobe organa za varenje i disanje,ublažava tegobe kod oboljenja urogenitalnog trakta.
Karakteristično je  jako antiseptičko djelovanje iz eteričnog ulja i njegovo pozitivno antivirusno delovanje u liječenju herpes simplexa tipa 1 i HIV 1.
Ulje čubra inhibira rast Candide albicans.
Čaj od čubra ublažuje žeđ pa se u smjesma sa drugim biljem koristi i kod liječenja dijabetesa gdje se mora uzimati pažljivo i u veoma ograničenim količinama.

LJEKOVITO BILJE: Sikavica (Silybum marianum)

Sikavica (Silybum marianum)

bijeli stričak, gospin trn, divlji artičok, magareća salata, ošljebad, ošebalj, šarena badeljka, bodena neža, sjekavica, šareni čkalj, trn svete Marije, zmijina trava

Sikavica je jednogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice glavočika,izbrazdabne stabljike, crvenih do ljubičastih cvijetnih glavica te duguljastih i perasto sastavljenih,bijelo prošaranih zelenih listova sa oštrim završecima.

Ovu biljku često poistovjećuju sa čičkom jer su vrlo slične ali ipak nisu iste biljke.

Naraste i do dva metra visine i jako je bodljikava.

Sikavica raste u poljima,livadama i na pšnjacima,na ivicama šuma i proplancima.

Bere se od maja do septembra a u ljekovite svrhe koristi se cjela biljka skupa sa korjenom.

Listovi se beru u maju,cvjetovi u junu,julu i avgustu a korijen u septembru i u oktobru.

Sikavica je jedna od najboljih biljaka za zaštitu,regeneraciju i detoksikaciju jetre.

Štiti jetru od razarajućeg djelovanja lijekova te ima moć da iz organizma izbaci hemikalije,alkohol, teške metale itd.

Najvažniji je sastojak prirodnih lijekova za liječenje virusnog hepatitisa,masne jetre, trovanja i ciroze jetre.

Aktivni sastojak iz sikavice je silimarin za koji je dokazano da obnavlja jetrene stanice i potiče njihov rast.

Silimarin povećava nivo glutationa koji je najvažniji antioksidans u jetri.

Silimarin aktivno djeluje i spriječava rast i razvoj stanica raka prostate.

Nekada se ova biljka koristila i kao sredstvo za liječenje zmijskog ugriza.

Sjemenke sikavice koristi se za liječenje žutice,žučnog kamenca,protiv krvarenja, bronhitisa i proširenih vena.

Sikavica se pored navedenog koristi i u različitim smjesama za jačanje organizma, probavnih problema i jako je korisna kod problema sa krvotokom.

Migrena,vrtoglavica,nizak krvni pritisak,umor,alergije,hunjavica,urtikarija i astma još su neka od oboljenja kod kojih ova biljka ima efikasno djelovanje.

Sikavica djeluje poput estrogena te potiče proizvodnju mlijeka kod dojilja i potiče redovit ciklus.

Uzima se u raznim oblicima a najčešće u obliku čajeva i u kombinaciji sa drugim ljekovitim biljkama.

Zbog sadržaja silimarina preporučljivo je kod dužih terapija svako dvije sedmice napraviti pauzu jer se dugotrajnim neprekidnim uzimanjem može izazvati nadutost,mučnina ili proliv. 

S obzirom da ima estrogeno djelovanje ne preporučuje se ženama sa fibroidnim tumorima, rakom maternice,jajnika i dojke. 

Alkoholnu tinkturu sikavice ne bi trebale uzimati osobe sklone uživanju alkohola.

Končara (Filipendula ulmaria)

Končara  Spiraea ulmaria L. (sin.Filipendula ulmaria)
biljni aspirin, končavka, suručica, končara brijestolisna



Končara je bujna,uspravna trajnica koja raste od 0,5 do oko 2  m visine.
Podanak joj je puzav,stabljike su odrvenjele,razgranjene u gornjem dijelu a listovi su neparno perasti sa najviše 5 pari listića (za razliku od Filipendula vulgaris),nazubljeni su,sa gornje strane tamnozeleni a odozdo bjelkasti.

Sredinom ljeta,od juna do septembra na visokim razgranatim stabljikama cvjeta metličastim,bijelim  cvjetovima.
Biljka je ugodnog  mirisa i arome a ukusa oporog i gorkog.
Često se nalazi u skupinama na vlažnim livadama,uz jarke ili na grmovitim mjestima te na riječnim ostrvima ili naplavinama uz tekućice.

U svim dijelovima a posebno u cvjetovima biljka sadrži slobodnu salicilnu kiselinu i različite spojeve salicilne kiseline,aktivne materije koje se između ostalog koriste kod spravljanja aspirina.
Farmakološki značajni aktivni sastojci su flavonoglikozidi,tanini i eterična ulja
s glavnim komponentama salicilaldehidom i metilesterom salicilne kiseline.

U ljekovite svrhe najčešće se koriste cvjetovi i nešto rjeđe listovi i podanak.

Končara se upotrijebljava u narodnoj medicini kod simptoma prehlade zbog antipiretskog i antimikrobnog djelovanja gdje vrlo uspješno djeluje na snižavanje povišene tjelesne temperature.
Koristi se i kao sredstvo koje potiče izlučivanje mokraće,kod reume i gihta.
Ipak najznačajnije korištenje končare u ljekovite svrhe je njena upotreba kod probavnih problema,žgaravice,pojačane želučane kiseline,čira i upale želuca a vrlo je efikasno sredstvo protiv proliva.
Često se kod probavnih problema,u raznim smjesama pored cvjetova koriste listovi i podanak.
U nekim smjesama končara je bitan sastojak za liječenja bolesti bubrega i mokraćnog mjehura.
Cvjetovi se mogu koristiti i u prehrambene svrhe za aromatiziranje slatkih jela ili sokova dajući im miris i aromu nalik bademu.

LJEKOVITO BILJE: Bijela mrtva kopriva (Lamium album)

Bijela mrtva kopriva (Lamium album)  

bela kopriva, medić, mrtva kopriva, pivka, žibrat,žibret

Bijela mrtva kopriva trajna je biljka sa slabo razgranatom do 30 cm visokom  stabljikom obraslom dlačicama.

Vršni su joj listovi s kratkomm peteljkom i šiljastiji su. Cvjetna čaška je zvonolikog oblika,dlakava,zelena,na dnu ljubičaste boje. Cvijetni vjenčić bijele je do prljavo bijele boje.
Posjećuju ga samo bumbari koji su jedini sa svojini dugim rilom u stanju dosegnuti nektar.

Biljka je u početku bez mirisa,kasnije ima nešto neugodan miris a ukusa je oštrog i sluzavog.
Bijela mrtva kopriva cvjeta od maja do avgusta a nekad i do u jesen.
Osim tanina,eteričnog ulja,biljne sluzi,šećera i jednog glikozida još nepoznatog sastava, biljka sadrži i saponin.
Bijela mrtva kopriva ubraja se u saponinske droge gdje saponina ima najvise u korijenu i donjem dijelu biljke a sadržaj se smanjuje prema vrhu i cvjetovima te je zbog toga u ljekovite svrhe najbolje koristiti cijelu biljku skupa sa korjenom.

Često se nalazi duž poljskih puteva,ograda,živica,željezničkih nasipa i na zapuštenim mjestima.

Bijela mrtva kopriva koristi se kod bijelog cvijeta, neredovite menstruacije, a naročito kod preslabih menstrualnih krvarenja.
U te svrhe pije se čaj od cvjetova ili cijele biljke u cvatu a jos bolji učinak ima kad se pomijesa sa vrkutom i kunicom.

Pored toga biljka se koristi u različitim smjesama kao sredstvo za čišćenje krvi,izlučivanje sluzi,smirenje grčeva,protiv upala, kod ekcema,škrofula,malokrvnosti,otečene slezene,podrigivanja,neuredne probave i pritiska u želucu te kod bolesti disajnih puteva i još nekih oboljenja.

LJEKOVITO BILJE:Cimet (cinnamon)

Cimet je jedna od najstarijih i najpoznatijih začinskih biljaka a može se naći u obliku praha ili štapića u svakoj trgovini.
Koristi se kao začin kod pripreme uglavnom slatkih jela,pita,kolača i drugih poslastica.

Između velikog broja ostalih vrsta najpoznatije su i najbolje dvije vrste:
cejlonski cimet (Cinnamomum zeylanicum) i kasija
(Cinnamomum cassia) koji se kod nas najčešće koristi a oštre je i jaje arome i snažnog mirisa.
Zbog visokog sadržaja eugenola i sapola, jakih eteričnih ulja jakog mirisa i okusa, koristi se kao začin i aroma u brojnim namirnicama.
Pored toga što se koristi u ishrani cimet se upotrebljava i kao ljekovita biljka u raznim recepturama.

Vanjska kora drveta nema ljekovita svojstva, već samo unutarnji, ružičastosmeđi dio.

U cimetu ima salicilata koji snižavaju temperaturu i imaju analgetsko i protuupalno djelovanje a njegova esencijalna ulja imaju antimikrobno djelovanje.
Sadrži velike količine ugljikohidrata a izvrstan je izvor i dijetalnih vlakana.
Od minerala izvrstan je izvor mangana te željeza,kalcija,bakra i cinka.
Sadrži velike količine vitamina C i K i dobar je izvor piridoksina.

U narodnoj medicini cimet se koristi kao lijek za prehladu i gripu zbog značajnog djelovanja hlapljivih materija i toplinskog uticaja na organizam.
Pomaže kod probavnih smetnji zbog sadržaja tiamina,  revitalizira živce i krv.
Cimet zbog aktivnih sastojaka kompleksa oligomera katehina i epikatehina koji aktiviraju inzulin i djeluju zajednički s inzulinom snižava nivo  šećera u krvi pa se koristi u receptima za liječenje dijabetesa.
Snižava nivo masti i lošeg holesterola u krvi,spriječava zgrušavanje,pa se koristi i u recepturama za liječenje srčanih i oboljenja krvnih sudova.
Dosta uspješno se koristi i kod  Ešerihije Koli,bolova kod artritisa te pospješuje pamćenje i potiče kognitivne funkcije .
Cimet ima i fungicidno djelovanje pa izuzetno uspješno uništava gljivice i spriječava njihov rast.

Vrbovica (Epilobium parviflorum)

LJEKOVITO BILJE: Vrbovica sitnocvjetna (Epilobium parviflorum)

Vrbovica je trajna biljka s uspravnom okruglom i nerazgrananom stabljikom koja naraste do visine od stotinjak centimetra. Listovi su joj dugi,jajastog oblika na vrhu zašiljeni. Cvijet sa četiri latice je bijeloružičaste boje ili crven, a cvjeta na samom vrhu sjemenskih ljuski u periodu od jula do septembra.
Podanak je jako razvijen s puno vriježa a plod je duguljast i uzak tobolac.
Raste na šumskim čistinama, paljevinama, uz šumske puteve pretežno u crnogoričnim ali i u listopadnim šumama.
Voli svježa hranljiva tla bogata dušikom.
Sadrži  flavonoide, kvercetrin, kvericetin, miricitin, sitosterol, vitamin C i karotin.
U ljekovite svrhe koristi se cijeli nadzemni dio biljke koji se ubire za vrijeme cvjetanja i suši.

Vrbovica je neizbježna biljka u biljnim smjesama za liječenje oboljenja mokraćnog sustava.
Dragocjena je biljka u liječenju oboljenja prostate (upalna stanja,hipertenzija pa i tumor prostate), a njome se uspješno liječe bolesti mjehura, bubrega i uporne bakterije u urinarnom sustavu (E. Coli, Klebsiella, Proteus itd.)koje često uzrokuju prostatitis (upalu prostate).
Vrbovica se u ljekovite svrhe najčešće koristi u obliku čajeva i tinktura a duge terapije pripravcima od vrbovice mogu izazvati tegobe u želucu i crijevima.



U prirodi postoji više ljekovitih vrsta:

Sitnocvjetna vrbovica (Epilobium parviflorum),
Ružičasta vrbovica (Epilobium roseum),
Planinska vrbovica(šumska vrbovica, svilovina)-(Epilobium montanum),
Tamnozelena vrbovica (Epilobium obscurum),
Lancetasta vrbovica (Epilobium lanzeolatum),
Brežuljkasta vrbovica (Epilobium collinum),
Močvarna vrbovica (Epilobium palustre),
Šljunkovita vrbovica (Epilobium fleischeri),
Alpska vrbovica (Epilobium anagallidifolium).

Sve vrste vrbovice prepoznajemo po njihovim malim cvjetovima crvenkaste, blijedoružičaste ili skoro bijele boje i sve su jednako ljekovite.

LJEKOVITO BILJE: Grah (Phaseolus vulgaris)

LJEKOVITO BILJE: Grah,Pasulj (Phaseolus vulgaris)

Grah je jednogodišnja biljka koja sazrijeva u jesen i najpoznatija je mahunarka koja se koristi u prehrani.
Pored toga što se koristi kao prehrambeni proizvod grah se koristi i kao ljekovita biljka u izradi različitih ljekovitih pripravaka.

Mahunarke sadrže dosta bjelančevina koje su fiziološki nepotpune jer im nedostaju aminokiseline metionin, triptofan i cistein ali sadrže značajne količine aminokiseline lizina.
Sa druge strane sve aminokiseline koje nedostaju mahunarkama sadržane su u velikim količinama u raznim žitaricama i obrnuto pa se kombinacijom mahunarki i žitarica postiže visokokvalitetan sastav proteina koji u ishrani može zamijeniti mliječne proizvode ili crveno meso.
Za razliku od drugih izvora bjelančevina grah ima vrlo malo masti te ne sadrži zasićene masti i holesterol.
Grah je i odličan izvor dijetalnih vlakana a sem toga sadrži i značajne količine vitamina i minerala poput folne kiseline, kalija, željeza i magnezija.

Osobe koje imaju probavne probleme trebaju izbjegavati grah u ishrani jer zbog pektina koji se nalazi u ljusci ploda grah može prouzrokovati tegobe poput nadimanja i osjećaja tegobe u trbuhu.
Ukoliko se žele izbjeći ove tegobe potrebno je prije konzumiranja skinuti ljusku sa obarenih zrna graha te jelo začiniti nekim od začina koji spriječavaju nadimanje poput timijana,mažurana ili kima.

U ljekovite svrhe koriste se svi dijelovi biljke:mahuna,plod (zrno),list i korijen.

Konzumiranjem mahunarki smanjuje se rizik oboljenja od kardiovaskularnih bolesti jer grah smanjuje holesterol u krvi.
Povišen nivo aminokiseline homocisteina jeste rizični faktor za srčani i moždani udar te bolesti perifernih krvnih sudova a bogat sadržaj folata u grahu reducira aminokiselinu homocistein te na taj način bitno umanjuje rizik od ovih oboljenja.

Plodovi i mahune graha sadrže  materiju glukokinin,po djelovanju sličnu inzulinu, koji  smanjuje sadržaj šećera u krvi i smanjuje izlučivanje šećera putem mokraće a sam glukokinin se ne razara kuhanjem.

Čaj od mahune i cvjetova graha ili u smjesama sa drugim biljkama koristi se za liječenje dijabetesa, hroničnog reumatizma i išijasa,gihta, oboljenja bubrega i bubrežnog kamenca,upale mokraćnog mjehura i oboljenja mokraćnih kanala te spriječava stvaranje mokraćne kiseline.

Prašak (brašno) od graha upotrebljava se  za liječenje kožnih oboljenja kao što su vlažni ekcemi, svrbež,kožni osipi itd.
Oboljelo mjesto se posipa praškom ili se načini kaša s ječmenim brašnom i kamilicom te se time oblaže oboljelo mjesto.